Mi smo daleko od jedne cjelovite slike arapske znanosti jer postoje značajne praznine zbog toga što su mnoga djela izgubljena i mnogobrojna druga poznata djela nisu istražena.

Arapski radovi u oblasti egzaktnih znanosti, koji su započeli sa Al-Fazari-jevim prijevodom Siddhant-a, dostigli su svoj prvi uspon u dijelima Muhameda ibn Muse al-Horezmija (780.-850.) i može se reći da povijest matematike arapskog medievalnog perioda počinje sa njim. U njegovim rukopisima grčka i indijska matematička tradicija postaju jedinstvene.

Retoričko izražavanje u matematici i neupotreba negativnih brojeva će biti karakteristika čitavog budućeg perioda arapske matematike.

Time u islamskom svijetu, tradicije indijske i grčke znanosti/matematike se susreću i započinje jedinstvo unutar strukture u kojoj algebra, aritmetika i geometrija su bile u posjedovanju kontemplativnog, spiritualnog i intelektualnog aspekta, isto kao taj praktični i čisti racionalni aspekt, koji je bio jedini dio medievalne matematike, nerazdvojiv i razvijen za kasniju zapadnu znanost, poznatu pod istim imenom.

U 12. stoljeću  latinska Europa je prebrodila jezičku barijeru prema arapskom jeziku i time počinje stoljeće prijevoda u Europi.

Autor: Dr. sc. Dževad Zečić